Feb 1, 2012

Tramvaj zvani želja

 1. februar 2012-te, šačica odabranih novinara i Veliki Albino ulaze u španski spejs-šatl i pokušavaju da nam dočaraju kako je napredovala tehnologija kucanja karata. Ušuškani i okruženi sa DS-ovim vernim podmladkom, uživaju u neometanoj vožnji. Tiha, prijateljska atmosfera. Svi sede,mesta na pretek, sistem samo cakće, šatl prede, nema gužve, a svi koji su unutra samo cvrkuću uz odjeke dražesne muzike koja dopire iz zvučnika. Prosto da se ne iznenadite ukoliko u dnu vagona vidite nasmejane Alisu i Doroti kako pevuše. Milina...

   U ovo bi ste možda poverovali  ukoliko ste tek završili opijajuću vožnju tim istim tramvajem slušajući hipnotišuću muziku sa zvučnika i onaj monstruozno-androidski glas dame koja potpuno nerazumljivo priča na kojoj ste stanici trenutno. 
  
   Entuzijazam i planovi čelnika GSP-a i grada, na čelu sa Velikim Albinom, prete da pomute slavu i onog prevremenog ejakulanta Mrkonjića. Zamislite apsurd, vi stojite na stanici i proveravate preko interneta gde je autobus i kada će naići u svom svom sjaju!? Da ste se pukli u venu, nagutali bensića pa i da poverujete u te bajke koje nemaju veze sa realnošću. Realnоst je doduše potpuno drugaćija.  Ne može se voziti gradska svita a da ih ne ometaju dobacivanja ozlojadjenih putnika ispijenih lica, tipa: zašto nema prevoza po 20min na -15C, zašto na svakoj stanici ne postoje "pečurke" da bi pokisao i promrzao narod mogao skloniti, kao što je u centru grada, kada će ta famozna klimatizacija (ukoliko pod tim nisu podrazumevali prozore i vrata koji, zimi ne dihtuju (understatement), a leti su zaptiveni i ne daju se otvoriti).  Prevoz ide gore nego u devedesetima (da ne kažem za vreme S...), pojedine linije se čekaju po pola sata, stajališta nisu sredjena, ne čiste se zimi, a ne postoje ni gore pomenute nadstrešnice koje su neophodne da bi preživeli na -20 stepeni ili po pljusku i vetru tih pola sata do "sledeće". A kada konačno sledeća i dodje (ako dodje), onu šačicu preživelih srećnika čeka sledeći krug pakla. Gomila ugnjetenih se bez ikakvog reda gura da udje tamo gde očigledno nema mesta, valjda razmišljajući da više šanse za preživljavanje imaju laktajući se za vazduh nego na ledenoj vetrometini (that's the spirit!). Unutra mogu da iscepaju odeću na šrafove i lim koji na sve strane viri, da izvrnu noge na neravne krpljene podove, da popadaju držeći se za olabavljene rukohvate, da kisnu jer nema cirade prozori pritom ne rade. O higijeni da i  ne govorimo, nismo toliko razmaženi.
   To je realnost koju još uvek ne mogu da sakriju i koje smo nažalost sami svesni. Ali mogu da sakriju način na koji se pljačka to isto preduzeće koje nema novca da gradjanima priušti bar malo humaniji i dostojansveniji prevoz. Organizaciju prodaje karata i kontrolu putnika biće u nadležnosti konzorcijuma firmi koji su posao dobili na tenderu, a to su sl. firme "Apex Solution Tehnology" d.o.o., "Lanus" iz Beograda i "Kent Kart" iz Istambula, a praćenje samih vozila vršiće Direkcija za javni prevoz. 
   Pa da počnemo. Preduzeće "Apex Solution Tehnology" d.o.o, direktor mladi i ambiciozni 31-godišnji sin ministra za privatizaciju Aleksandra Vlahovića, kadra DS-a, poznatog po izjavama da privatizacija nije uništila preduzeća, da ona neće dovesti do veće nezaposlenosti, a kao najveći greh mu se stavlja na dušu privatizacija poljoprivrednog zemljišta kojom se omogućilo i strancima da kupuju obradivo zemljište u Srbiji, što je katastrofalna odluka ravna izdaji zemlje. Inače protiv dotičnog su podignuto više krivičnih prijava čiji epilog možete da naslutite. Takodje svojevremeno predsednik odbojkaškog saveza, predsednik SD Crvena Zvezda (nastavak briljantne biografije na kraju strane). 
   Ali dosta o njemu, jasno nam je da se deca onih koji su nas upropaštavali godinama šepure po ovako odgovornim pozicijama do kojih u svojim 20tim-30tim godinama nesumljivo dolaze "zaslugama" svojih roditelja, ili radnim iskustvom u firmama koje su pokrali i oteli njihovi roditelji. Ovom preduzeću (sa osnivačkim kapitalom od 500evra!!!) i perspektivnom 31godišnjem mladiću je poverena briga o ovom grandioznom projektu vrednom milione evra, koji se pritom tiče svih nas. 
   Drugi partner, preduzeće "Lanus" d.o.o. je osnovan 2007.god. specijalizovanim za e-dopune ali bez iskustva u javnom saobraćaju, osnivačkim kapitalom od takodje 500 evra od strane 5 lica (4 fizička i 1 pravno) ali sa pozamašnim godišnjim obrtom. 
   Tu su na kraju i Turci, koji su regionalno preduzeće koje posluje u Skoplju, Amanu (Jordan), Alepu (Sirija), Dohi (Katar), i Prizrenu(Rep. Kosovo ! kako piše na njihovom sajtu  http://www.kentkart.com). Sve same evropske metropole...
   Ukratko, kontrolu vozila i putnika će vršiti 6 fizičkih lica (vlasnici privatnih firmi) uz asistenciju 200 kontrolora i komunalne policije koju svi mi plaćamo pošto GSP kao ogromno preduzeće sa iskustvom to nije u stanju. Pritom je ovom konzorcijumu faktički poklonjen poslovni prostor i šalteri od strane GSP-a za prodaju famoznih pretplatnih karata. Da ne pričamo o tome da će stotine radnika GSP-a ostati bez posla pošto se maltene na silu teraju da predju u novoosnovano preduzeće Apex za mnogo manje novca, koje pritom nema nikakvo iskustvo u tim poslovima pa ni radnu snagu (članak pogledajte ovde). Što se tiče resursa, obezbedili su se zalozivši preko 200% vrednosti preduzeća Apex kod banaka ERSTE GCIB Finance i B.V. Fred, Holandija na 2.2miliona evra, kao i ERSTE Bank a.d. Novi Sad na 117.000 evra i 50mil. dinara. Jasno je da će gradjani ubuduće plaćati i te kredite (pošto se mogu platiti samo novcem od karata) isto kao i onaj famozni falusni most.
   Ako i zanemarimo ove u najmanju ruku sumljive tendere i preduzeća, uvek poklonicima teorija i ljudskih prava upada u oči ova orvelovska metoda praćenja kretanja ljudi koju omogućava sistem naplate i čipovane kartice za koju su se nesrećni Srbi gurali podjednako kao onomad za čipove ministra Dačića. Gledajući sve to, predlažem da Srbija bude pokusni kunić za IBM-ov čip koji nas sve čeka, dobro poznati "žig zveri". Svakom Srbinu kratkotrajno žigosanje neće predstavljati problem, dok se stanovnici trulog kapitalističkog sveta od Atine, preko Njujorka i evropskih metropola bore na uličnim demonstracijama protiv hegemonije i represije, smanjivanja obima ljudskih prava, mi kaskajući kao i uvek za svetskim tokovima tražimo poslednju kartu za Titanik (red za žigosanje). Svetle tačke kao što je institucija poverenika za informacije gospodina Šabića, zaustavila je na trenutak ovo sumljivo prikupljanje podataka (ne vašeg kretanja, već ličnih, matičnih brojeva i sl.) i obradu podataka o ličnosti, poštujući zakon.
   Lako je zaključiti da će neinformisani, lakoverni i povodljivi prosečni stanovnik Srbije pre ili kasnije bez pogovora prihvatiti ovaj sistem koji nas priprema za poslednje žigosanje koje nas u budućnosti čeka. Do tada ćemo uživati u vožnji sa Velikim Albinom, želeći da nam svaka vožnja bude kao iz bajke...  
   




Još po nešto o bivšem nikada prežaljenom ministru:
Aleksandar Vlahović, bio je ministar za privatizaciju u vladi Zorana Đinđića. Vlahović se nakon ministrovanja oprobao u biznisu, pa je osnovao privatnu firmu „Eki investment" zajedno sa Dankom Đunićem, bivšim ministrom za ekonomske odnose sa inostranstvom u vreme Miloševića.

Inače, „Eki investment" se bavi savetovanjem i investiranjem, a upravo je ovih dana zajedno sa „Neltom" i firmom „Ataše", u vlasništvu biznismena Nenada Šarenca, otkupila preostalih 26,8 odsto akcija „Novog doma" i time postala vlasnik 95,7 odsto kapitala te firme. Pre nekoliko dana, Vlahović je rekao za Biznis da ovaj tročlani konzorcijum „Novom domu" neće promeniti osnovnu namenu, već će nastaviti da se bavi prometom nameštaja i najavio da će kompletno renovirati veliki prodajni prostor „Novog doma" u Bačvanskoj ulici u Beogradu. To će ujedno biti i centralno mesto za prodaju nameštaja „Novog doma".

Vlahović je i član UO privatnog penzijskog fonda „Garant", a akcionari u tom fondu su i „Eki investment" i revizorska kuća „Dilojt" čiji je počasni predsednik Danko Đunić.



zaštita prava gradjana


žig zveri


No comments:

Post a Comment